strah
Strah
Ne vidim izlaz. Zatvorena, zadimljena, zagušljiva prostorija. Pokušavam da pobegnem; ali, zidovi su neprobojni; a vrata zaključana; i katanci nanizani jedni na druge. Znam da ključ neko drži u rukama. Osmehuje se zlom. Volela bih da ne znam ko je. Lakše bih podnela tamnicu i očaj. Ali, znam.
Provodim noći i dane, zatočena tim zlom. Slomljena sam. I, boli me duša. Boli me telo. Želim da dišem. Da osetim kako mi Sunce obasjava najdublje boje mojih očiju; kako se hranim Njegovom toplinom.
Ali, vreme prolazi.
Ponekad; učini mi se; začujem glas sa druge strane vrata.
Pomislim; neće me primetiti.
Nije to tamničar. Neko, slučajno, u prolazu, zastane. Nekad se desi da se nasloni na vrata; prisloni uz njih; osluškuje..ja šapućem; spasi me, kažu moje usne; spasi me; ponavljaju, a oči mi se pune suzama; spasi me; klizim niz zid; zgrčena; sama..
Ne čuje me.
Mogu da osetim kad se odmakne od vrata i krene dalje.
...spasi me...
govore moje usne same, bez nade; a strah me proždire.
Znam da, negde, postoji život. Prestala sam da mu se nadam. Navikla sam se na tamu. Ponekad, još, čujem glas..Osluškivanje sa druge strane.
Nema sam. Sklupčana u uglu; razrogačenih očiju; obavila sam ruke oko sebe; i ćutim. Čekam da prodje i ovaj zvuk. Ne dišem; strahujući da će me povrediti ako shvati da postojim.
214 komentara:
Od Libra, u 14. novembar 2011 0:48:15
Od latinovitch, u 14. novembar 2011 18:37:23
Pojavis se.
Izgovoris stvari o kojima...
skupljen u sebi... razmisljam danima.
Blagosloven je onaj sa odgovorima.
Od Libra, u 22. novembar 2011 16:03:28
Ne stižem...Ne stižem da dišem..
Ali..u meni sada živi jedno osećanje...sreće..
Ja.Umorna; obučena sam se ispružila na krevetu..Blaženo se osmehujem...omamljena našim susretom..hladnim madjarskim ulicama...i belim vinom..i Ti..koji me pitaš: " Da li mogu, molim te, malo da te gledam?"...a ja sam suviše umorna...suviše lenja...suviše razmažena da bih ti odgovorila...
Prinosiš stolicu uz krevet..sedaš...zapalio si cigaretu...i gledaš me.
Od latinovitch, u 2. decembar 2011 16:12:41
Od Full4Blondes, u 3. decembar 2011 0:49:54
Nesto nezaboravno lepo, samo je latinovich bio malo divlji, uzigrao...
Od Libra, u 3. decembar 2011 1:29:44
Od latinovitch, u 3. decembar 2011 20:13:14
Od Libra, u 4. decembar 2011 20:14:31
nekad baš ne mogu ... ne umem da odolim....
ej!!!!!!!!!!!!!kad ćemo na tu kafu???????????
Od latinovitch, u 5. decembar 2011 15:28:24
Kako je meni to drago...
Ne znam kada.
Ali joj se radujem.
Kad mozes uzeti odmor?
Od Libra, u 6. decembar 2011 1:02:38
Od latinovitch, u 6. decembar 2011 15:30:22
Palo mi nesto na pamet ludo...
Od Libra, u 7. decembar 2011 1:24:21
Od latinovitch, u 7. decembar 2011 12:30:35
Od Full4Blondes (Neregistrovan), u 7. decembar 2011 18:17:04
ljubim te draga!!!!!!!!!!!!!!!!
Od latinovitch, u 7. decembar 2011 20:32:00
Pijemo kafu sa pogledom na: https://www.google.com/search?client=ubuntu&channel=fs&q=aurora-borealis&oe=utf-8&um=1&ie=UTF-8&hl=en&tbm=isch&source=og&sa=N&tab=wi&ei=GCLhTom-JtLS4QT2wvmTBw&biw=1280&bih=712&sei=HCLhTpupFYTR4QTErJSUBw
Vreme: zavisi od prognoze kada se ovaj fenomen pojavljuje, (neki od vikenda u decembru ili januaru)
Od Libra, u 8. decembar 2011 22:08:32
Od Full4Blondes, u 9. decembar 2011 11:50:07
i tako ..na silu..pokušavam da se osmehnem..a nema sam potpuno..i ništa mi nije smešno..a nisam čak ni tužna.
ja više ne mogu..ne umem...
da prepoznam..da shvatim..da podnesem..
ti si bio poslednji ...moja prva i poslednja ljubav...dečak koji je stajao pred kapijom i gledao me..a hladna decembarska noć prosula se niz ulicu..nije se videla noć..od magle..po nama je padao miris.......iz dimnjaka...videle su se moje oči...kako te gledaju..
plašim se tih očiju sada..sebe se plašim.
Od latinovitch, u 10. decembar 2011 23:26:31
Ja se veruj mi, svakoga jutra pogledam u ogledalo, ugledam stranca tamo, mi nista zajednickog vise nemamo, sem ovog jebenog tela...
Jedan deo mene je tamo u oblacima i hrani se secanjima, a drugi odradjuje ovu realnost i sve sa tim sto ide. Znam da se u meni nesto strukturno promenilo, i da vise nisam onaj koji sam bio. Sada sam gorak, i opor...i cini mi se da niko vise ne moze uzivati u meni kao sto je nekad. Kao sto osecam da niti ja vise ne mogu biti toliko otvoren, a samo tako mozes osecati citavim grudima...i samo tako te mogu osetiti ono koji to umeju.
Rascep koji zjapi.
Bol je neprolazan. Mozes se zabaviti necim drugim samo. Zaigrati se nekom drugom lepotom, sublimirati svoje osecaje...
Ti si srecan covek, iz Tvojih se redaka cita da osecas da bi sve ponovo moglo biti dobro ako bi...
Od Libra, u 12. decembar 2011 2:18:16
ujutru..otvorim oči..nateram sebe..da na svoje lice stavim masku..sreće..odaberem prsten...ogrnem šal..pa, zaogrnuta u parfem, krenem..
ja..kao bez duše..gledam neke cifre, ceo dan..ooo....koliko nula..kako mi ništa to ne znači..i te besmislene kafe..i ljudi..ne slušam reči..ne gledam ljude..samo sam tu..
vikendom optrčim krug ...pa u Sunsetu pijem kafu i pravim se da sam tu..onda opet odaberem prsten..za koncert ..i opet se ogrnem..nekim izmišljenim plaštom..ispod kog se sakrije..
želja za Tobom.
i nisam ti bogata ni siromašna..ni ostvarena ni neuspešna..ni zadovoljna ni nezadovoljna..samo sam bez Tebe.
uzalud pokušavam da se svidim sama sebi..sa svojim telom da napravim dil.oči me upitno gledaju iz ogledala. i hladno mi je. i toplo mi je.pokušavam da te prezrem. da svalim krivicu na tebe. da se spasim od sreće na vreme. i strašno se naprežem da smislim pravi greh za tebe. i dok nogama upinjem u pod, a ruke sam prekrstila..pogledom fiksiram ideju, u mislima..a onda..to jutro..vrati se....nisam htela da pobegnem..nisam htela da odem..ali si ti pomislio da bih mogla..tek tako..taj Strah..u tvojim, još sanjivim, očima..tvoje usne, koje ponavljaju..mislio sam da ćeš otići...ne, ljubavi, ne bih otišla..šapućem ti..a, sama ne verujem ...
i plašim se svoje oči da pogledam..bojim se...u njima videću tvoj strah..i nećeš ti biti prezren...jedini greh sam ja.
Od latinovitch, u 13. decembar 2011 16:08:03
Od Libra, u 14. decembar 2011 21:11:39
Od latinovitch, u 14. decembar 2011 23:39:26
Od Libra, u 15. decembar 2011 0:50:35
Od latinovitch, u 15. decembar 2011 10:38:08
...i to sto se motam ovde po blogu,
i prebirem po kostima
i mrcvarim sebe preko granice svakog mazohizma...
...oooo sam bih sebi jebao mater.
Od Libra, u 15. decembar 2011 12:22:02
i često se pitam..šta, zapravo, znači poznavati nekoga?..
mislim..toliko toga sam prošla..sama sa sobom..a, očigledno sebe ne znam..ili, ne priznam sve..i boli me glava..od toga da vagam..da li sebi preoštro sudim..ili biram uvek ono što manje boli..a opet..toliko boli...da sigurno nije to..i tako, u krug..ceo život..sve misleći da ima Nešto što se desi..i..pogled se razbistri..misli ujednače..srce smiri..
a nema!..ili je Nešto - trenutak?......................
ej......beskrajna je, ovo, tema................
a danas mi se ne misli.........samo mi se ljubi............
Od latinovitch, u 15. decembar 2011 14:46:39
Lud..
Naravno da mu ne odgovaram..Ja samo brišem..mailove..poruke.. Negde oko 23h, Vladimir krizira, na licu mi zaigra osmeh kad ugledam njegovu poruku..i usne su željne njegovih poljubaca odmah..ali, brzo me prodje ta strast..dosadi..negde, u pola noći, VRLO svesna da se opasno igram i sa njegovim osećanjima, i sa strpljenjem, kažem mu Idem.ljubim te. kao da ću tim izrečenim poljupcem ublažiti to što odlazim.Svejedno..bez duše sam..ja ne volim nikog..i ne volim sebe.
Od latinovitch, u 4. januar 2012 17:01:43
Moja se glava razbija o te misli.
Sve skupa sa ljubavlju koju silno osecam i kojom cu dokrajciti sebe.
Ili se najveci moguci stupanj gramzive egocentricnosti i samoljublja sakrio iza tog nevoljenja sebe.
Umes sa recima.
Da li Ti je ikada palo na pamet da si od tolike borbe u svetu koji Te okruzuje, izgubila realan uvid u vlastito stanje i da ne prepoznajes zver koja se u medjuvremenu izlegla u Tebi...
Sve lepo Ti zelim, a pre svega da pocnes jutro sa osmehom.
Od Libra, u 13. januar 2012 11:52:03
Od latinovitch (Neregistrovan), u 15. januar 2012 18:51:40
Od latinovitch (Neregistrovan), u 15. januar 2012 18:51:42
Od latinovitch, u 15. januar 2012 18:51:50
Od Libra, u 23. januar 2012 21:05:53
Od latinovitch, u 25. januar 2012 10:27:08
Uh, ko si Ti zaboga?
Od Libra, u 28. januar 2012 1:02:43
lutam kroz ovaj jebeni život bosonoga.......a ti mi kažeš, zver se u meni izlegla..........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ne znam.....................kad bi me neko uhvatio za ruku i zaustavio..........da prekinem da idem, ne znajući kuda....i kad mi više nikad ne bi pustio ruku.............
Od latinovitch, u 28. januar 2012 23:23:54
Pisao sam Ti pre neki dan, i onda kvrc, pogresno dugme i ode sve u pizdu materinu. U nepovrat.
Sada kad pomislim, mozda je i bolje tako. Moje ubedjenje da uzimanje za ruku i nepustanje, obavezno mora nekome dokurciti, nije tema za drustvo.
Dani su malo duzi, sa vise sunca, primecujes li?
Od Libra, u 5. februar 2012 18:43:48
primećujem...i , inače nestrpljiva, postajem sve nestrpljivija ..
Od latinovitch, u 6. februar 2012 13:08:14
Nestrpljejnje je bas dobar osecaj. Ne mozes biti niti depresivan ni tuzan kada si nestrpljiv.
Onako sa upaljenim receptorima...iscekujes... (Sta god da bude, bolece.)
Nego, pitam se vec neko vreme, ima li neki razlog sto ne pises na starom blogu...zasto pobogu otvori jos ova dva?
Od libra, u 6. februar 2012 19:45:33
ali to je samo prva reakcija. istina je da mi je baš drago da si tu
Od latinovitch, u 6. februar 2012 21:20:05
Objasni mi, zasto Ti je drago?
Od Libra, u 6. februar 2012 21:40:17
zato što imam sa kim da pričam.
Od latinovitch, u 6. februar 2012 21:50:58
Od Libra, u 6. februar 2012 22:03:26
Od latinovitch, u 6. februar 2012 22:19:23
Od Libra, u 6. februar 2012 23:18:17
Od latinovitch, u 6. februar 2012 23:57:54
Nesto sasvim Njeno osetim u nekoj tvojoj recenici. To je tako autenticno, na momenat da se smrznem.
Jednim delom me to tako obraduje, a vec u drugom trenu naljuti i rastuzi...
Od Libra, u 7. februar 2012 0:30:14
Od latinovitch, u 7. februar 2012 0:40:38
Taj osecaj, dok ne osetim da mi ponestaje dah, se nicim ne moze porediti. Broj otkucaja srca se smanji, a percepcija strasno izostri.
Savrsen mir,
Od Libra, u 8. februar 2012 23:48:26
Od Libra, u 23. februar 2012 1:25:16
Od latinovitch, u 25. februar 2012 18:54:50
Zelim da znas da ja To osetim.
Nadam se da u tome ima nekog smisla.
Nista Ti ne zameram, naprotiv...
Raduje me danasnji dan, raduje mi se dusa.
Od Libra, u 26. februar 2012 0:39:31
Od latinovitch, u 26. februar 2012 15:52:57
I razmisljam...
Od Libra, u 29. februar 2012 1:33:13
Od latinovitch, u 29. februar 2012 22:16:21
U stvari, nema dana da se ne uhvatim kako se sunjam po ovim Tvojim stranicama.
E, patologije... imas li Ti neko objasnjenje za to?
Od Libra, u 7. mart 2012 17:03:13
Od latinovitch, u 7. mart 2012 17:20:46
Ja sam stalno bio tu...na istom mestu.
Ti si ta koja ode.
Bojis se sebe u drugima.
Od libra, u 8. mart 2012 12:56:27
Od latinovitch, u 8. mart 2012 18:37:46
Razmisli: neko je kao i sada svracao na Tvoj blog, ponekad napisao nesto, nekada ne... I to u vreme kada mi se zaista svasta desavalo i razvlacilo me na sve strane.
Nije Te bilo tri godine.
A onda napises da sumnjas.
Idi uberi prut...
Od Libra, u 8. mart 2012 23:57:52
Sta god Ti sad rekao - zelim!!!
Od latinovitch, u 9. mart 2012 14:49:50
Lepo...i ja Ti to zelim. Svim srcem.
Voleo bih da zivim nasmejan i razdragan zivot.
Daleko sam od toga. Nemam ideju kako bi se tome moglo biti blize.
Neke su me boli promenile i ja vise nikome ne mogu biti melem. Otrovan svojim bolom trujem sve oko sebe...Samo ko mi se pri ruci nadje.
Tako bih rado za koju godinu otisao u manastir...ali znam da bi me moje sumnje u cistotu vodile sprzenim poljima umesto zelanom pasnjacima...
Od Libra, u 9. mart 2012 15:40:02
Od latinovitch, u 9. mart 2012 15:55:34
ne bi to bilo lako, razmisljam cesto o tome.
Cudna vremena, nekako brza, ceo zivot u jednom danu...Mnogo kontakata sa ljudima, brza poznanstva, povrsne fascinacije (nema osobe u kojoj se ne moze pronaci nesto originalno) ogledas se u tim kontaktima, znaci ti ta brzina, ne zbog broja nego osecas kao da stices neko bogatstvo, kao filatelija...Sakupi se svega i svacega u tebi, tudih sadrzaja iz kojih komponujes nesto svoje. Sve te to razvija (tako to sebi predstavis) a u stvari bespovratno razgradjuje mogucnost da uzivas u monogamnoj zajednici. Lov u svakom trenu, na sve sto cucne kad piski, u svakoj situaciji je to spremno, namesteno....skeniranje, kalibracija...svaki otpor je izazov...i kao masturbacija bez kraja, kao dzez...fali to nesto u sredini i na kraju da bi osetio ciklus...zaokruzio...
Sada uzivam na neki svoj sakat nacin. Veoma blizu tom manastirskom zivotu, samo nemam taj mir. Spavam puno. Raduje me lep dan, sednem u kola, muzika koja me pokrene i odnese i kao na talasu se prepustim, pa gde me spusti. Vise puta mi se desilo da ne mogu zaustaviti suze koje jednostavno niknu, i teku niz lice. I vozim tako, nekud...
Pomislim kako bih crkao od sramote da me zaustavi policija takvog...
Od Libra, u 9. mart 2012 23:10:24
Za mene su ove prepiske sa samom sobom, ne sa Tobom, Nešto najintimnije.
Spretno odolevam mogućnostima da promenim svoj život. A na sastancima..E..to je terapija..celodnevna introspekcija..tu sam, samo fizički prisutna. U mislima: proživljavam pakao. Nekad mi misli nadjača neka bezumna strategija ispiranja mozga, ali, uglavnom, sam fantastično skoncentrisana na posmatranje sjajnih burmi, /ne/vešto ispeglanih košulja i pažljivo odabranih odela, odlučni izgled menadžera i direktora,kosu ispravljenu keratinom, i nokte nadogradjene gelom..Jebote, koliko želim da budem neprimetna. Potpuno neracionalno, odvijam film, Srećni su, Srećni su...i..mada me, od toga, sve boli...i vredja...i čini nemoćnom..i poraženom..uporno nastavljam..nesposobna da se opravdam..sve dok glava ne počne toliko da me boli, da želja da prestanem da osećam taj bol ne nadvlada sve ostalo.
Bog ne može da me ubedi da je ta sreća, koju vidim, lažna, jer ja sebe, svaki dan, vrlo revnosno, ubedjujem da ja, na takvu sreću, nemam pravo.
Volela bih da imam ljubav, koliko god to isprazno zvuči. Ne usudjujem se da budem, svesno, uzrok nečije nesreće. Ne bih podnela da znam da je moje dete nesrećno kao ja.
Pokušavam da razmišljam što manje.Da uživam. Pažjivo birajući način..Mesto..Vreme..a onda se prepustim..mirujem u toploj, zelenoj vodi...miriše na glinu i trave..Kada se misli otmu kontroli, i pomislim opet na stvarnost, a strah me obuzme, zaronim glavu u vodu, i kunem se, čujem samo neki drugi život, žuborenje vode, kreketanje žaba..
Moguće da sam, zapravo, samo razmažena..Ali istim obezglavljujućim intenzitetom mogu da spoznam i sreću i nesreću.
Brine me jedno; završavam dugogodišnja prijateljstva bez reči. Bez objašnjenja. Bez svadja. Samo odem. Ne kajem se, kasnije. Ne osećam nostalgiju. To za mene više ne postoji i ne osećam ništa.
Više od toga, brinu me moje brze molitve, izgovorene u sebi..dok ni ja ne razumem sve reči u brzini kojom ih, kao reda radi, izreknem.
Ne verujem više, čini mi se..A to me osećanje užasava.
Izlive ljubavi, nežnosti i pažnje, umem, da, netrepeljivošću, grubim rečima, istom Nekom, zamenim.
I nikad mi nije dosta ljubavi..branim se..a ne mogu da zamislim prsten, na ruci, s kojim bih morala da spavam.
Od latinovitch, u 10. mart 2012 22:40:14
Poceo sam da citam jos jednom ponovo, ali sve sam manje razumeo.
Sada mogu reci samo da me je bolelo dok sam citao.
I nista nije moguce opisati sa jednim epitetom. Mi smo, kao i odnosi koje pravimo kompleksni, rastemo, nekada drugacijom brzinom ili u drugom pravcu od onih sa kojima smo osecali istinsku ljubav.
Biti jako srecan (u zajednici), a onda biti manje ili prestati biti srecan je u odnosima ljudi ocekivano.
I neminovno mislim.
Razlikuju se oni koji taj gubitak na kvalitetu ne zamene nekim novim, kao sto je medjusobno postovanje. Oni se razilaze, ili tonu u netrpeljivost koja eskalira s vremena na vreme vecim ili manjim ekscesima.
Nerealno je ocekivati da odnosi koje pravimo traju doveka. Ali je isto tako idiotski izbegavanje vezivanja zbog svesti o prolaznosti.
Citav zivot je prolazan, i nista smisla ne bi imalo raditi...posmatrajuci cinjenicu smrti.
I teski trenuci u nama proizvode neke lepe tragove.
Ne trebaju Te brinuti raskidi. Treba postovati u sebi one memente koji su te nekome privukli, isto kao i one koji te od nekoga odbijaju. Ja nemam tu dilemu, mada mi je na neki nacin zao sto imam premalo kontakata sa prijateljima. To sto kazes da za tebe vise ne postoji i ne osecas nista, isto nije istina. Ne bi to sada pomenula da je zaista tako.
Osetljiva si.
Ljudi nemaju senzore za takve i desi im se luksuz da urade nesto sto je preko Tvoje mere ne znajuci da su Te povredili.
I da je u Tebi kraj.
Osecas se frazilnom i to je razlog svemu. A zasto je to tako-vazno je da odgovor.
Jedan dobar deo si napisala...
A sta ta zavodljivost radi pored kompjutera veceras? Subota vece, Beograd, aman?
Od Libra, u 11. mart 2012 0:09:59
Od latinovitch, u 11. mart 2012 15:32:03
Od latinovitch, u 21. mart 2012 20:15:13
Tek tako, pucnula prstom i kraj.
Hirovito.
Od Libra, u 21. mart 2012 20:39:01
Nedostajes mi.
Od latinovitch, u 21. mart 2012 21:33:34
Od latinovitch, u 21. mart 2012 22:47:22
Trebalo bi da mi je svejedno, ali ne znam zasto, nije.
Od Libra, u 21. mart 2012 22:49:52
Od latinovitch, u 21. mart 2012 22:58:30
A meni to nanosi bol.
Verovatno ne mozes da zamislis koliko.
Od Libra, u 21. mart 2012 23:16:12
na ledjima..nisko..prislonjen je dlan..raširenih prstiju..greje me..ili se greje..
Od latinovitch, u 21. mart 2012 23:17:23
ne igram se.
nikad ne bih.
Od latinovitch, u 21. mart 2012 23:29:18
Reci...
Slusam, mada mi se stomak nesto popeo pod vrat.
Od Libra, u 22. mart 2012 0:17:27
ne razumem ..gde sam pogrešila?
Od latinovitch, u 22. mart 2012 9:51:02
Glup sam, nista ne pomaze...
Od Libra, u 22. mart 2012 12:51:30
samo sam rekla da se ne igram, i da me malo vredja kad mi to kažeš..
uf! ovo proleće :-)
Od latinovitch, u 22. mart 2012 13:24:36
Ovo je period u kojem se osecam kao da trcim sprint u onom tocku za hrcka... Tako mi i mozak funkcionise valjda...
Sta se desilo, kakve velike promene?
Od Libra, u 23. mart 2012 7:39:37
velike promene, su, nadam se, konačno promene koje će mi doneti u životu Nešto Dobro..iz tog razloga i meni mozak funkcioniše kao da sam na spidu..
ali ja u glavi imam samo jednu misao..onu letnju noć, pun mesec..beskrajni mir koji osećam..sreća koja nije opipljiva...ali je moguća.
uživaj u proleću..ljubim te.
Od latinovitch, u 23. mart 2012 10:11:29
Sreca je, kao i lepota - u srcu/oku onoga kome se dogadja.
Samo nemoj da se plasis...
Od Libra, u 23. mart 2012 12:29:36
ali, imam taj čudni talenat..kad posustanem...i padnem..i kad nemam kud..kad raspada mi se svet..sunovrati sve..i kad ne mogu više da zadržim krik..i tražim pomoć......
nekako....
ljudi vide drugo nešto..Nekoga koga ne treba žaliti..Kome ne treba zagrljaj.Nekoga ko je toliko jebeno jak da sve može..i sve ima.
i, mada sam bosonoga, i na ulici, povredjena i bolesna , ja baš onda, zamahnem suknjom...okrenem se na peti, da.. i kažem: Ma, jebite se svi..
najčešće i Strahu govorim isto.
češće, on mene proguta.
Najjače me boli jedan Strah..
Da ću zauvek, u toj borbi, biti sama.
Od latinovitch, u 23. mart 2012 13:39:09
Zamisli da imas nekoga sa kim zivis, i da si zaspala predvece, a onda se u noc probudis, dohvatis kompjuter i pises nekome...
Problem je sa ljudima koji su svoji. Ne dozvoljavaju da budu pokoreni. Gordi su i jaki, ne mogu drugacije cak ni kada osecaju da ih to vodi u samocu. U sustini, potrebno je da prepoznaju da ih neko voli na onaj snazan, neprolazan veciti nacin, i da to ne moze nista promeniti. Ali to je tesko jer uvek postoji Sumnja. I arhetip koji iz dubine dobacuje ulje skepse na vatru.
Svojim stavom cesto povredjuju ljude, bas te, za kojima njihova dusa vapi.
Zato, covek mora nauciti da pokazuje svoja osecanja na nacin da ih drugi mogu razumeti. U suprotnom, Tvoj strah ce veruj mi, mnogi prepoznati kao napad, neprijateljstvo...
Muskarci se boje jakih zena. Ljudi zaziru od snaznih licnosti. Sve do momenta kada od njih ne zavise, Onda pocinje snishodljivost. Tu se vecina ovih snaznih nacisto izgubi.....ali to je vec neka druga prica...
O koliko je potrebno voleti takvu osobu, koliko silno voleti da bi ostao tu...
I boriti se sa svojim vlastitim strahom, da ces se odustajanjem od naucenih pravila ponasanja,(kojima si naucio zastititi sebe) naci na polju koje ne poznajes i da ce se to mozda shvatiti kao tvoja slabost...
Ovoga trena padaju mi na um dve stvari: Lou Andreas Salome, i "Tunel" Ernesta Sabata.
Ko ce znati zasto i odakle to banu sada...ali, eto napisah i ono sto je moje podsvesno htelo da Ti kaze.
Od Libra, u 23. mart 2012 23:57:29
Od latinovitch, u 24. mart 2012 9:46:16
...i telo:
Nikako alkohol. Nikako sve sto sadrzi beli secer i belo brasno.
Stevia umesto secera.
Nikako pusenje.
Obavezna fizicka aktivnost, najmanje pola sata pet puta nedeljno.
Pre spavanja obavezno skidanje sminke.
Umesto nocne kreme oko ociju koristiti iskljucivo Saljicev "Mel-op" (onaj u tubi).
Nikako antiperspirant dezodorans.
...
Od Libra, u 24. mart 2012 11:11:13
i, pokušam li, muzikom, nekom, da se oraspoložim, još sam ludja..i samo mi se sluša ona jedna tužna pesma, koja me rasplače..i slušam je ponovo i ponovo...i znam da mi je sve gore, ali je to kao ponor u koji padam..i ta tuga, koju osećam..i sećanje na besane noći..
i kunem ti se, ne verujem da ima srce...i da ga nema, ne bi me ostavio..
i kad se ovako naljutim na sebe..i hoću da se probudim kao žena nekog seljaka...i da ne znam da postoji drugi smisao do hrane i škripanja kreveta....
i ne postoji.
.i da ne moram da se osmehujem ljudima koje ne želim da vidim...i da ne idem kuda ne želim da idem...
i da ne znam da sam ovo ovde ja...
i da ne znam da si to tamo ti..
i da me više nikad ništa ne boli.
Od latinovitch, u 24. mart 2012 21:51:07
Od latinovitch, u 25. mart 2012 22:41:11
Jesi li promenila sat, da ne zakasnis sutra...
E, nasmeja i Ti mene.
A sta sa terapijom ne valja?
I nemoj da si..............
Zamisli sta je tek on izgubio, nikada nece saznati...
"...zena nekog seljaka"...e, luda li si...Boze...
Od Libra, u 25. mart 2012 23:41:10
Znala sam da ga volim i da ćemo uvek biti zajedno..Srećni...I jesmo..On radi u vinogradu, a ja zadignem suknje i gazim groždje..Ponekad se i posvadjamo.. On, onda, besno, zalupi vratima, a ja ostanem, oslonjena na bok; vrteći varjačom kroz vazduh; nadgledajući ručak u velikoj šerpi i decu koja trče; pa istresem sav arsenal psovki na njega; dok me još može čuti..Ponekad; ali, samo ponekad..uradim sve to; znajući da će se on vratiti još ludji, i istom silinom zalupiti vrata i baciti me na krevet...a onda...kad se pomirimo..onako umornom i mirnom...šapnuću mu ono ime, kojim ga ja zovem...a on će me samo čvrsto zagrliti i držati u naručju.....
Od latinovitch, u 26. mart 2012 18:53:05
Od Libra, u 27. mart 2012 0:18:23
Od Anoniman (Neregistrovan), u 27. mart 2012 0:27:11
ne mogu da se pomirim sa svojim mislima..
a tek sa srcem!..
razum urla NEEEEEEE, ali sve moje diše suprotno......
....dve se, u meni, pobiše sile....
Od latinovitch, u 27. mart 2012 9:09:57
tehnika je čudo...
koliba je zakon)
Od latinovitch, u 27. mart 2012 12:19:56
Sa otvorenim ognjistem....koju zelim da zamislim i napravim sam.
Od Libra, u 27. mart 2012 21:00:37
Od latinovitch, u 27. mart 2012 21:09:33
Danas mi, kroz glavu, uporno prolaze misli o učinjenim nepravdama...
Parališu me...
I ove tvoje reči..Besna sam i tužna..Poželim da pobegnem. To, bar, umem.
Od latinovitch, u 27. mart 2012 22:30:41
Ljubim te.
Od latinovitch, u 27. mart 2012 22:57:25
Pre neki dan sam razmisljao, sva tradicija, sve te hiljade, milioni godina razvoja ljudskog bica na ovoj planeti, sav napredak i uspon...Pa zar je to Ovo...ovo sto sada imamo? Stvarno mislim da nas je neko zlo stvorenje stvorilo po uzoru na sebe... i stvarno bi trebalo da nestanemo da se ovo malo prirode odmori od napasti.
Zaustavite zemlju, silazim...
Sto je najgore, nema se kuda...
A onda se setim na tren Mokre Gore, jedne voznje sarganskom osmicom, i ritma pesme koja je odzvanjala iz sale gde je Kusturica probao hor za operu...
I sve opet dobije jarke boje...
Od Libra, u 27. mart 2012 23:06:01
Od latinovitch, u 27. mart 2012 23:12:12
A sto Te je ljutilo ono sto napisah?
Od Libra, u 27. mart 2012 23:30:21
Od Libra, u 28. mart 2012 0:02:20
Od latinovitch, u 28. mart 2012 16:47:29
Od SluPro, u 28. mart 2012 20:38:24
Od latinovitch, u 28. mart 2012 20:56:42
Od SluPro, u 28. mart 2012 20:58:20
od reči njegovih zadrhtim....ustuknem...pa se povučem......nema od straha.....od čežnje posramljena...ne govorim ništa....pogledom uprtim ka očima Njegovim, molim za oprost..
Od latinovitch, u 28. mart 2012 21:09:42
Od SluPro, u 28. mart 2012 21:13:58
Od latinovitch, u 28. mart 2012 21:19:21
Od SluPro, u 28. mart 2012 21:24:59
Od latinovitch, u 28. mart 2012 22:16:57
Od latinovitch, u 29. mart 2012 10:59:05
Od latinovitch, u 29. mart 2012 20:39:20
A ovde vidim nije bilo lose. Szerelem barhonnan.
Vidis sta ti je zivot...nema nezamenjivih, neko se uvek nadje.
Najbolje je kada ni ne osetis da je neko drugi...
Od Libra, u 30. mart 2012 7:50:02
Ljubim.
Od latinovitch, u 30. mart 2012 8:10:39
Od Libra, u 31. mart 2012 0:29:40
Od latinovitch, u 31. mart 2012 8:48:19
Od latinovitch, u 31. mart 2012 11:11:16
Od SluPro, u 31. mart 2012 19:57:22
Od Libra, u 1. april 2012 11:11:40
Zezam se malo, ne zameri. ;)
Od SluPro, u 1. april 2012 11:36:25
Misli na mene, molim te...
Od latinovitch, u 1. april 2012 16:31:37
Od SluPro, u 1. april 2012 16:36:40
Tesko mi je razaznati sta je razlog, ali zasto bi to uopste bilo vazno... Vazno je da si srecna i da to traje...
Od Libra, u 1. april 2012 22:08:24
Od latinovitch, u 1. april 2012 22:30:40
Borhes.
Od Libra, u 2. april 2012 7:34:36
Od latinovitch, u 2. april 2012 19:58:45
Od SluPro, u 2. april 2012 20:49:01
Preveliki mi se cini luksuz dozvoliti sebi da osetim srecu i da se iskreno necemu radujem. Pretesko mi je iz toga izaci i prilagoditi se kada dodju oni drugi trenuci.
Srecom, Ti volis cvetne parfeme.
Od Libra, u 2. april 2012 22:55:59
srecom..
Od latinovitch, u 4. april 2012 20:37:59
Od SluPro, u 4. april 2012 20:55:13
Od latinovitch, u 5. april 2012 13:43:55
Od SluPro, u 5. april 2012 13:50:39
...ne znam samo kako Ti je uspelo da me nasmejes sad.
Ne znam da mi je ovako tezak dan na poslu bio...
Odoh da se presvucem, i odvucem se iz ovog rudnika...kao prebijeni macak ...nadam se da je napolju svez vazduh... Ogrnem se u misli, i korak po korak odlutam tamo...
Od Libra, u 5. april 2012 22:51:15
Od latinovitch, u 6. april 2012 10:10:03
Put preko bosanskih vrleti... jedno prosipanje crnog vina po belim pantalonama, neki motel "Amerika" u Kladnju i neuspeli pokusaj da se dodje do izvora "muske vode"...I zavrnute nogavice sa stopalima u planinskoj recici... Reci, pogledi, citav zivot u jednom danu...
Od Libra, u 6. april 2012 23:27:36
Od SluPro, u 7. april 2012 12:18:59
Od latinovitch, u 7. april 2012 14:43:52
Od latinovitch, u 7. april 2012 16:20:38
Imam ovde neke kreme i flastere...mozda bi nesto mogli sa tim...popraviti...
Od Libra, u 7. april 2012 21:35:07
Od latinovitch, u 7. april 2012 21:52:54
A zasto nisi sa njim?
Od Libra, u 7. april 2012 22:57:46
http://www.youtube.com/watch?v=rD7qveSCQIw&feature=BFa&list=ALTGnpyrBl25xQJco6vc-s2JFtmCkgiiiO&lf=list_related
Od Libra, u 7. april 2012 23:06:35
Sve je bilo bledo posle kraja..
....
Pitala bih ga..Koliko Vam vredim, Kralju moj?...
Sve sto imam - malo je...rekao bi..
Od latinovitch, u 7. april 2012 23:27:08
E, zar je toliko tesko verovati da je nesto bilo valjano dok je trajalo?
A cekati da Ti neko pokaze ljubav time sto ce te zaustaviti kada krenes da odes...nije najbolji nacin...i govori mnogo vise o Tvojoj sujeti nego o njegovoj ljubavi. Ima ljudi koji ne mogu prevaliti preko usta to "stani!" taman da je smrt sledeca.
Tesko je kada se nadju dva ovna na brvnu...
Od Anoniman (Neregistrovan), u 7. april 2012 23:51:44
Bolje da si mi stavio taj flaster na usta da ucutim...
Ili da si me zagrlio..
Od latinovitch, u 8. april 2012 0:12:30
Pricamo.
Od Libra, u 8. april 2012 0:28:41
Od latinovitch, u 8. april 2012 0:31:11
Hocu da mi pricas.
Od Libra, u 8. april 2012 0:53:35
A i ...sad mi se..znas...ne prica...
Od latinovitch, u 8. april 2012 1:02:13
O.K. Laku noc Ti zelim.
Od Libra, u 8. april 2012 1:09:05
ljubim te
Od latinovitch, u 8. april 2012 1:28:01
Mogao bih da potonem da se ne mogu izvaditi... Balasevic me kolje sa ove druge strane, patetika curi po parketu... jedva gledam koliko sam prehladjen.
Vadim se, silom...pomislim kako bih evo sada seo u kola...
Hotel Marriott na obali Dunava. Ujutro umesto dorucka porucis kafu koju popijes na terasi sa pogledom na Erzebet most.
A onda se po zavrsetku dorucka (negde oko 10-11h) spustis u lobi hotela gde pocinju sa sluzenjem bifea. Dakle, u neizmernom nizu svakovrsnih djakonija biras ono sto te najvise privuce. Od svega pojedes petinu onoga sto bi inace pojela, jer se stalno donosi nesto novo. (Nisam vise mogao usta otvoriti kada su se pojavili misevi od marcipana)
... igranka traje do rucka koji ti ne padne na pamet. Umesto toga odes na voznju balonom iznad Budimpeste...
Kasno popodne sednes u kafe "Gerbeaud", popijes kafu sa Esterhazi torticom, i krenes polako nazad u Bg. Taman stizes na fajront u Fridi, iz Vespa bara se jos pusi...
Od Libra, u 8. april 2012 2:23:08
Oprosti mi ako te ikada rastuzim..
Ne zelim to..
Volim da te nasmejem...
I nasmejem...
Od latinovitch, u 8. april 2012 11:53:15
Od SluPro, u 8. april 2012 19:41:57
http://www.youtube.com/watch?v=crdCLZ-XF4k
Od Libra, u 8. april 2012 23:15:47
Od SluPro, u 8. april 2012 23:19:34
Od latinovitch, u 9. april 2012 19:35:08
Od latinovitch, u 9. april 2012 23:32:45
Od Libra, u 9. april 2012 23:45:11
Od latinovitch, u 10. april 2012 0:01:50
Od Libra, u 10. april 2012 0:28:59
Od Libra, u 10. april 2012 17:39:01
mislim o Tebi ceo dan...uhvati me tako...poželim to..da se smirim...
nisam mislila ništa loše..
Od latinovitch, u 10. april 2012 18:25:20
Kada bih ja Tebi umeo da opisem koliko si mi draga, a sebi zasto je to tako...
Bez obzira zbog cega, to je zaista tako.
Radujem se da otvorim ove stranice, malo je reci pedeset puta na dan...
Bio bih jako nesretan da Te nema. Vrlo cesto u meni, kao da me nesto ubode, ljutim se na sebe valjda, pa na Tebe i sve bih da se okrenem na peti kao u onom svom zivotu koji ne zivim vise...i odem da me nema. A onda opet, nesto sto napises mi zazvuci toliko drugacije, a toliko poznato... I tu sam, pustam sebe, to je cudo kood ovog medijuma...mozes probati da se ponasas onako kako bi Te bilo strah u nekon opipljivom svetu.
Napises mi...zagrljaj... poljubac...znam da To nije upuceno meni... Ja bih Ti tako napisao isto, prosto se osecam sugavo sto Ti ne napisem... Ali to ne bih bio ja. Slagao bih Te. Osoba sa kojom sam tako zeleo taj poljubac...vise nismo zajedno i nikada necemo biti. Ne na onaj nacin... Sve sam svoje iscupao zajedno sa njom i sada je ostalo samo ono sto je jedan tuzan ostatak mene. Nema dana da ne pomislim da cu sam sebe dotuci mislima i emotivnim vrtlogom koji u meni stalno kruzi, a sa druge strane neki osecaj ambicije mi ne dozvoljava da tonem toliko da budem u svom poslu los... A to zahteva puno vise neke unutrasnje snage no sto mi se cini da imam..
I tako letim, ne znam kuda.
Strah me je i da probam da nekoga poljubim, bliskosti sa nekim...i tog osecaja da ljubim sa prezervativom na sebi celom debljine traktorske gume...
Izmedju dva pregleda pisem ovo, ne mogu da procitam, obrisacu...nemocan da napisem ono sto je u meni...
Od Libra, u 10. april 2012 19:02:06
Od latinovitch, u 12. april 2012 7:03:16
Od SluPro, u 13. april 2012 11:14:53
Strah je samo nepoznavanje nekoga ili necega.
Od SluPro, u 13. april 2012 11:47:59
Od latinovitch, u 14. april 2012 19:21:06
Od Libra, u 15. april 2012 13:55:17
Od latinovitch, u 15. april 2012 16:08:44
Od Libra, u 15. april 2012 16:49:59
Misli sta hoces, ipak te ljubim:-)
I spomenes li opet da sam kucka i da se igram, naljuticu se!!!
Od latinovitch, u 15. april 2012 17:15:52
Nedostatak dijaloga...
Pitanje je sta covek u sustini zeli.
Ipak je najsnazniji poriv... ka smrti
Od Anoniman (Neregistrovan), u 15. april 2012 19:48:58
Od libra, u 15. april 2012 19:50:04
Ne zelim to..
Molim Te, nemoj..
Proci ce...i opet ce ti se dusa radovati...
I..veruj mi..ne znam sta si me pitao..zelim da ti odgovorim.
Od latinovitch, u 15. april 2012 20:04:03
san,kojem se obradujem,kad ga sanjam...jadna sam..znam..razgovaram sa tobom...introspekcija.
Evo sta zelim..leto..kolona,onih velikih,skupih auta..put na more..muskarac zena deca. Porodica. Osecanje da negde i nekom pripadam , da sam sigurna potrebna voljena.
Od latinovitch, u 15. april 2012 21:20:29
Pripadanje...
Drago mi je da je tako.
Ja sam drugaciji. Ja sam umro jos dok smo bili skupa....dok sam pokusavao da razaberem na koji je nacin moguce napraviti rasplet komplikovane situacije i biti sretan.
Uspeo sam da shvatim da se vrtimo u jednom vrtlogu agonije bez mogucnost sretnog resenja. Samo oni Trenuci u kojima osetis taj beskrajno vredan osecaj pripadnosti...iza kojih slede oni drugi kao prutom po promrzlom obrazu...
Ja znam gde sam.
I ja se, Bog zna, trudim da odigram najpametnije po sve one koji od mene zavise. Taj napor se na meni vidi... I svestan sam da uvek moze biti gore i da ne treba huliti na Boga,
Ali, ne mogu dopustiti sebi da osetim srecu, nesto me povuce natrag bas kada bih skocio... Znao sam i onda da ce biti tako...samo nisam mogao znati da mogu proci cetiri godine i da ce me sve boleti kao da je sve bilo juce.
Pre neku noc sam listao po internetu, video sam Joj sliku, izgleda dobro i snazno...lepa...
Citam kako napreduje profesionalno, hej, nesto tako moje raste...
Tu sam noc zaspao toliko sretan, ne znam da me je nesto tako od srca skoro obradovalo.
Gledam Tebe kako se drzis za stomak od bola...i najradije bih Te preko kolena pa po toj guzi...
Od Libra, u 15. april 2012 22:03:45
Neko Tvoj ko ce sedeti za volanom tih kola... postoji. Dise negde pojma nemajuci da ga cekas. Bori se sa hiljadu i jednim problemom. Stasava da bude Tvoj.
Nije dobro da previse pozuri.
Zakasniti ne moze...
Od Libra, u 15. april 2012 23:15:33
Od SluPro, u 16. april 2012 0:34:47
Stasava za gladijatora.
I ne moze da zakasni!
Ma daj..
I sta je To, zbog cega vi niste zajedno?
U..sta bih ti sve rekla na tu temu..ali me sputava ovaj telefon a nisam ponela
komp.
Boli me glava kad pomislim na njega..kao da je prelepljen preko njega natpis Zabranjeno ali ja se silno zabavljam zavlaceci nokte pod traku i pokusavajuci da je skinem..sve ja znam..
Ne boli me glava zbog toga..Bog nas vise nece ispetljati..
Od latinovitch, u 16. april 2012 8:50:35
Treba postovati znakove. Ponekad.
Ja sam jedan od onih koji ih ne postuje i koji prelazi granice...i zato sam ovde gde jesam.
Jebeno je imati to u sebi...
Od Libra, u 16. april 2012 9:23:31
Evo..bicu dobra..obecavam..
Mada ja to i dalje bas ne kapiram...
Al dobro...
Od latinovitch, u 16. april 2012 17:43:34
To nije dovoljno!!!
Skini se vec jednom gola. :)))
Od SluPro, u 16. april 2012 18:03:42
Od latinovitch, u 16. april 2012 18:39:01
Od SluPro, u 16. april 2012 18:45:11
Od SluPro, u 16. april 2012 18:46:50
Od latinovitch, u 16. april 2012 19:03:42
Da li se ti to surovo salis sa mnom? :)))
Od SluPro, u 16. april 2012 19:05:41
Od latinovitch, u 16. april 2012 19:08:11
Sta ti mislis, da su citaoci bloga od kamena, jel???
Da nemaju dusu, a i telo??? ;)))
Od SluPro, u 16. april 2012 19:08:45
Od latinovitch, u 16. april 2012 19:17:25
Kada si vec pomenula zabranjeno...
Ja sam bio u 'zabranjenoj' vezi... Ne dugo... Nesto vise od dva meseca... Udata je.
Vidi, moze da bude i zanimljivo, i strastveno, i emotivno, pogotovo ako ima elemente fatalnog..
Ali vremenom, ta zabranjenost pocinje da gusi, smara... Ogranicenja su za ogranicene. Uvek.
Nista lepse od zdrave, normalne, veze.
Od SluPro, u 16. april 2012 19:23:38
Od latinovitch, u 16. april 2012 19:25:29
Pih... ;)))
Od SluPro, u 16. april 2012 19:28:34
Od latinovitch, u 16. april 2012 20:35:09
Od latinovitch, u 17. april 2012 20:17:50
"kao da nikada nismo narucili kafu na Adi i ljubili se..."
Ljubili smo se?
Od Libra, u 17. april 2012 22:03:18
pa naravno! kolika je verovatnoća da na Adi naručiš kafu i ljubiš se?
opusti se...ja nisam Ona.
Od latinovitch, u 18. april 2012 10:54:33
Ne znam kako je to iz Tvog ugla...meni je zvucalo sasvim moguce...
Hahaha, znam da nisi...
Od Libra, u 18. april 2012 14:01:56
čekaj da se skoncentrišem..
dakle!
nisam Ona, a nisam ni neka druga...i nismo se ljubili...
to bi trebalo i iz mog, a i iz tvog ugla da bude isto.
osim ako me ne smatraš nekom .........koja zaboravlja s kim se ljubila ........
ambicija, amnezija, doktor...koliko nepoznatih reči...
zbunjuje/š/.
Od latinovitch, u 18. april 2012 16:06:02
Uh, "Ona a ne neka druga"...stvarno odlicno mesto bejase...
Ti si zakuvala, napises da smo se ljubili, a onda podvijas rep...
Ja sam usvojio jedno pravilo. Hiljadu puta sam nesto ja u svojoj glavi konstruisao, jer mi je bilo tesko/sramota/glupo da kazem da ne razumem, ili da postavim pitanje iz kojega to proizilazi. Zato...sada pitam kada nesto ne razumem.
Uh, moram da radim najmanje jos cetiri sata, a dusa mi je umorna, jos uvek me ovaj grip mlavi...
Daj nam sipaj po cesu necega, neka i ubija samo neka ima miris Muskat hamburg-a...
Od Libra, u 18. april 2012 18:29:47
sećam ga se, i po tome što sam na potezu Ona...- Šaran, tražila izgubljeni prsten..
uostalom, to sad nije ni važno...
Ja uvek, ali, uvek .kažem kad nešto ne razumem....posebno kad je to nešto meni bitno.......eeeeeeeeee....onda to kažem......to ne bih mogla da ne izgovorim...nikako....to uvek izleti iz mene koliko god se trudila da ne pravim skandale..........
ali ni to nije važno.........
e ...nemam pojma šta ti pišem....nema vina....juče sam ti napisala........sve si pogrešno shvatio.........
tako da nema alkohola..........još ćeš i stvarno poželeti da se ljubimo.....
Od latinovitch, u 18. april 2012 19:27:39
Zaboravio sam kako se to radi.
Mogli bi da pijemo negde ili se provodimo negde ludacki, ali ne...ne dodir. Mene bi to bolelo a Tebi je potrebno nesto sasvim sasvim drugo. Nesto zdravo, neupropasteno :).
Kako da shvatim kad pola pises a pola Sarcu dajes? Objasni mi, jest da sam oglupeo u odih poslednjih nekoliko god, ali mucnucu glavom...probuditi uspavane vijuge...
Moram Ti priznati da mi je drago sto si tu.
Od Libra, u 18. april 2012 20:06:13
Od SluPro, u 18. april 2012 20:33:36
ja znam sta mi je potrebno.
prestani da se branis..glupo mi je..kao da Nesto trazim..
ne bih ni da pomislis to.
umorna sam..od sujete..i ponosa..
i pisem ti zbog jednog razloga samo..
jer mi je drago sto si tu.
..................................
i evo ne ljubim te.
sretan?
Od latinovitch, u 18. april 2012 20:40:23
Od SluPro, u 18. april 2012 20:43:11
Skrenem pogled i shvatim da sam neobican personalu koji iz susedne prostorije bulji u mene. Izmedju jednoga sto se neuspesno besio i profi odbojkasa koji je razbio glavu o parket i hordu zabrinutih u hodniku, ja se smejem bezmalo naglas.
E, od sada nisi jedna koja misli da sa mnom nije nesto u redu...
Baci sujetu. Neka ostane samo ponos.
Od Libra, u 18. april 2012 21:07:26
Od SluPro, u 18. april 2012 21:18:56
i ..posto smo to resili..
sad mi naskrabaj jedan recept pa da idem ja..
preduga zadrzavanja po tim hodnicima skode mom sjaju..a i mogli bi da me bace na sto..i zato..odoh.
Od latinovitch, u 18. april 2012 21:48:29
Od Libra, u 18. april 2012 22:35:36
nemoj nista ruzno..molim te.
Od latinovitch, u 18. april 2012 22:47:59
Ne mogu da iscekujem, i da mi se od toga sastoji dan, boli me sve to.
Sve sto sam imao pametno da Ti napisem, vec sam ucinio, nesto od toga ces mozda bolje razumeti kasnije...ako budes luda i citala.
Grlim Te, cudni moj prijatelju,
Sasa.
Od Libra, u 19. april 2012 13:30:17
On se i danas seća kako sam ga slušala, sa laktom na stolu, oslonjena na dlan..zamišljena.
Ja. Ja, ne pamtim ništa.
Ne pamtim boje. Ni mirise. Njegov glas, kojim me uspavljuje.Njegove usne.Poljupce , koji su, svuda, po meni.Neprestano.
Ne pamtim.
Ljubi me na ulici. Kiša pada. Izvijam se. Kao mačka. Kao, bežeći.
A smejem se..
Ne pamtim dubinu onog pogleda, kojim me posmatra, dok ležimo u mraku i gledamo se, bez reči.
Progutala me je.
Ne pamtim ni reči...napisane...ni dane, posle njih.......
Pročitala sam ih.......ono što sam već predosetila...i nisam više izustila ništa.
Sve je ta lavina odnela. Obrušilo se po meni. Uzalud sam, rukama, prekrivala glavu..sklupčana..uzalud.
Nepokretna. Nisam ga sanjala tad. Zatvorila bih oči, a slike bi se topile u suzama. I bila bi to uvek ista slika. On i ja. Plešemo. Budila bih se...a pogled bi mi ostao prikovan na onom bolničkom svetlu na plafonu, pa bih polako spuštala pogled oko sebe..dok ne prostruji mi telom istina..
Nisam imala ništa. Nisam imala nikog.
Sad pokušavam da se ispravim dok hodam.Nasmejana sam. Uglavnom.
Trošim sve što imam. U grču da imam sve. Sve što ima on. Skoro i sama poverujem da želim to.
Ne radujem se više.
Skrivam se od ljudi. Od njihovih očiju.Više ništa ne želim i ništa mi ne treba.
Osmehnem se, još samo, kada nekome mogu da pomognem. Drugo mi je sve bez smisla.
Dok ne pokrijem se uveče i pogledam u mrak. Noć. Nema više slika. Tama.
Bez duše sam. I telo bez duše, umire.
I ne pamtim ništa.
Samo dišem. I čekam da prodje.
Od latinovitch, u 19. april 2012 14:22:03
<< Home